Ti si moja dobra strana, moja duga poslije kise..

Pitam se, postoji li dovoljno rijeci zahvalnosti kojima bih mogla da joj se na neki nacin oduzim za sve. Ma, definitivno ne postoji. Vjecni sam njen duznik. Moja slatka, stara nena. Osoba koja mi je druga majka. Osoba koju neizmjerno volim, koja me u dusu zna, koja umije da protumaci svaki moj gest.. osoba kojoj…

Nastavi čitanje →

uuus

Krevet kao da me zove: “Hajde, upadaj u mene. Lezi. Zazmiri. Sanjaj i veceras. Sanjaj ponovno, po dobrom starom obicaju sve one nemoguce stvari. Hajde, budalo. Lezi vise. Ionako ti se zivot pretvorio u iscekivanje momenata kada ti u sjecanje naviru svi ti momenti koji su dio neostvarive fantazije. Sanjaj, gusi se u tim slikama….

Nastavi čitanje →

Grade moj..

Mali je ovo grad u odnosu na neke svjetske prijestolnice, uh! A opet, istovremeno veliki grad za sve nas koji smo ovdje rodjeni. Veliki u nasoj dusi, u nasem srcu ima posebno mjesto. Nekako, na hiljadu mjesta mogu da odem i lijepo mi bude svugdje vidjeti nesto novo, nove kulture, razlicite obicaje, ali tu, u…

Nastavi čitanje →

Tuzna pesma na sto nacina svetom putuje..

Prijatelju, mrak polako pada. Evo i ove veceri je tu. Sada ce, po obicaju, uzeti gitaru, sjesti na onu tamo klupu i gledajuci u nebo zalutati u neki vlastiti univerzum. Sta znam, to mi djeluje kao nekakva njegova terapija za oslobadjanje od svakog straha, bjezanje od svega ruznog i zavirivanje u neki ljepsi, nestvarni svijet….

Nastavi čitanje →